Poremećaji spavanja su skupina stanja koja negativno utječu na sposobnost pojedinca da zaspe, ostane u snu, da se osjeća odmorno nakon spavanja ili ometaju kvalitetu njegova spavanja. Ovi poremećaji mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života, fizičko i mentalno zdravlje. Neki od najčešćih poremećaja spavanja uključuju:

​

1. Noćne more – zastrašujući snovi koji često uzrokuju buđenje i osjećaj tjeskobe, naočito ako su traumatski uvjetovani. Psiholozi pomažu u razumijevanju podsvjesnih emocija i traumi koje mogu pokretati noćne more, koristeći tehnike poput kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) i vođenje snova, terapije imaginacijom i relaksacijom kako bi pomogli osobi da preuzme kontrolu nad njima.

2. Noćni strahovi  – intenzivni osjećaji straha koji se javljaju tijekom faze dubokog sna, obično bez sjećanja na događaj. Psiholog može raditi s pacijentima na smanjenju stresa, razvijanju opuštajućih rutina prije spavanja te koristeći metode terapije izlaganja i relaksacije kao i preventivnih intervencija s ciljem reduciranja frekvencije istih.

3. Paraliza spavanja – stanje u kojem je osoba svjesna, ali privremeno nesposobna za pomicanje ili govoriti tijekom buđenja ili usnivanja. Psiholog pomaže u edukaciji pacijenta o prirodi ovog stanja, smanjujući anksioznost povezanu s doživljajem i primjenjujući strategije za prekidanje epizoda.

4. Nesnica – nemogućnost da se zaspi ili da se održi san, često uzrokujući iscrpljenost tijekom dana. Psiholozi koriste kognitivno-bihevioralnu terapiju za nesanicu (CBT-I), tehniku koja je posebno razvijena kako bi pomogla osobama da prepoznaju i promijene misli i ponašanja koja ometaju san te da poboljšaju kvantitetu i kvalitetu spavanja.

5. Hipersomnija – prekomjerna pospanost tijekom dana, čak i uz dovoljno noćnog sna. Psiholozi mogu pomoći u otkrivanju i rješavanju emocionalnih i kognitivnih faktora koji pridonose hipersomniji ako se radi o sekundarnom tipu, kao i u razvoju zdravih navika spavanja. Ukoliko se radi o primarnom tipu psiholog može pomoći u načinu na koji se osoba nosi sa svojim stanjem jer negativne emocionalne reakcije pogoršavanju stanje.

6. Narkolepsija – neurološki poremećaj koji uzrokuje nekontrolirane napade sna tijekom dana. Psiholozi pomažu pacijentima u suočavanju s psihosocijalnim aspektima poremećaja, smanjenju stresa i anksioznosti te učenju tehnika za bolju kontrolu dnevne pospanosti, poboljšavanje kvalitete spavanja, smanjivanju dnevne pospanosti i redukciji učestalosti katapleksije ukoliko su okidači povezani sa psihološkim faktorima.

7. Mjesečarenje (somnambulizam) – hodanje ili obavljanje drugih aktivnosti tijekom sna. Psiholozi mogu raditi na smanjenju stresa, postavljanju sigurnosnih mjera, te podučavanju tehnika opuštanja koje smanjuju vjerojatnost pojave mjesečarenja.

 

Uloga psihologa u liječenju poremećaja spavanja ključna je jer pomažu pacijentima da identificiraju emocionalne, kognitivne i psihosocijalne uzroke njihovih problema sa snom te primjenjuju razne terapijske tehnike kako bi poboljšali njihovu kvalitetu života te kvalitetu i kvantitetu sna.